Priča o zmaju – OstarRub

Priča o zmaju

Već smo dugo vremena oduševljeni japanskom kulturom i njenim zanatskim vještinama. A sve je počelo kupnjom prvog noža, nakon koje je slijedilo sakupljanje informacija o japanskoj tradiciji, tehnologiji i materijalima koji se upotrebljavaju za izradu ovog fantastičnog proizvoda i na kraju promatranje najboljih kuhara pri radu u kuhinji. Oblikovanje vlastitog noža (u sudjelovanju s chefom Binetom Volčičem) je za nas bio neki logičan korak naprijed. Bunka Black ZDP-189 je još uvijek izvanredan nož – prvi koji je nastao kao plod naše ideje. No, došlo je vrijeme za korak dalje. Predstavljamo vam Bunku Black Damascus!

Nož koji je svjetlo dana ugledao u kovačnici Suncraft u japanskom mjestu Seki, poznatom po dugoj tradiciji kovanja noževa, ima oštricu od VG-10 čelika, a na zaključnom se sloju proteže crn damast uzorak. Ručka je od tamnosmeđeg pakka drva, osmerokutnog oblika koji je dobar  za dešnjake i ljevake. Za sigurnu pohranu u kuhinji ili na putu smo za vas napravili posebnu sayu koja razdvaja Bunku Black Damascus od ostalih noževa u vašoj roli. Željeli smo da bi saya predstavljala most između dviju vrlo različitih država, između ideje i izvedbe, između napretka i tradicije.

Japan i Slovenija, u kojoj je sjedište OštrogRuba imaju mnogo zajedničkih stvari. Ne samo da su obje države na planetu Zemlja, obje imaju jezik od kojeg se strancima zapliće jezik, stanovnici imaju dug životni vijek, pokrajina je vrlo slična (iako mnogo veći Japan obuhvaća više klimatskih pojaseva), doma se nose papuče, razni festivali i …zmajevi.

Postoji nekoliko legendi o nastanku Ljubljane, slovenske prijestolnice, a najromantičnija među njima, s velikim utjecajem na karakter grada, je legenda o ljubljanskom zmaju. Da bi razumjeli kako se je to opasno biće, obučeno u ljuske i koje izbacuje vatru uvuklo u slovenski folklor, moramo priču započeti s grčkim mitom o Jazonu i Argonautima.

Bježeći ispred flota kralja Kolhide (dio današnje Gruzije) i loveći kradljivce zlatnog runa, Jazon je s kraljevom kćerkom Medejom i Argonautima, (nazvanim po lađi Argo koja nije mogla potonuti i na kojoj su plovili) umjesto južno prema Egejskom moru, zaplovio u ušće Dunava. Nadajući se, da će ipak naći put do domaće Grčke, nastavili su ploviti po Savi i na kraju stigli do izvora rijeke koju danas zovemo Ljubljanica. Zbog plitke vode su se morali iskrcati, zima je bila pred vratima tako da su se odlučili ostati u tom nepoznatom kraju te si privremeno urediti prebivalište čekajući ljepše vrijeme, kad bi rastavljenu lađu odnijeli do Jadranskog mora. Jedva su pobjegli ispred jedne opasnosti, već im je prijetila druga. Ne sluteći opasnost,  nastanili su se na zmajevom lovištu. U močvarnoj pokrajini pokraj jezera živjelo je čudovište koje je Jazon da bi zaštitio Medeju i suputnike, junački ubio. Kad je stiglo proljeće većina je Argonauta nastavila put prema jugu, dok ih je nekolicina ostala živjeti s domaćinima. Po legendi su to prvi stanovnici Emone, naseobine koja je kasnije postala Ljubljana.

Jazon i zmaj

Svuda po gradu možemo naći stvari koje nas podsjećaju na zmaja – simbol Ljubljane kraljuje u grbu grada, na zastavi, u zidanoj obali Ljubljanice, na kanalizacijskim poklopcima i kao simbol lokalne sportske ekipe. Na Zmajskom mostu vrvi od turista, most štite na sve četiri strane prijeteći kipovi zmajeva koji pokazuju zube, šire krila, a njihovi ljuskasti repovi se ovijaju oko kamenih podložaka na kojima se dižu iznad okolice. Lokalna legenda govori o tome kako zmajevi mašu repom kad preko mosta prijeđe djevica.

Ako sada krenemo na drugi kraj svijeta, u zemlju izlazećeg sunca – Japan, naći ćemo Kojiki (zbirku mitova, legendi, pjesama i pripovijedaka o nastanku japanskog arhipelaga, napisanu početkom 8. stoljeća) koja sadrži i priču o Yamata no Orochi (八岐大蛇 – ヤマタノオロチ), legendarnom japanskom zmaju s osam glava i osam repova.

Susanoo i Yamata no Orochi

Kojiki priča o bogu Susanooju koji je, protjeran iz raja, pristao kraj rijeke Hi, u podnožju Mont Torikama. Tamo je sreo tugujuću obitelj bogova na Zemlji (kunitsukami) s Ashinazuchijem (足名椎) na čelu koji mu je objasnio uzrok njihove žalosti. To je bilo strašno čudovište Yamata no Orochi koje je obitelji pojelo već osam kćerki i sada dolazi po zadnju Kushinada-hime (奇稲田姫). Susanoo je u zamjenu za njenu ruku najprije istražio zmajeve slabe strane, a nakon toga je obitelji predstavio svoj plan, kako pobijediti zmaja. Svoju je zaručnicu privremeno pretvorio u češalj koji je umetnuo u kosu da bi u borbi bila s njim. Nakon toga je zajedno s obitelji iza ograde s osam vrata rasporedio osam bačvi sakea. Zmaj je ugrizao u mamac i svaku od svojih osam glava ugurao je kroz vrata na ogradi. Nakon toga, što je popio sav alkohol, legao je potpuno omamljen i Susanoo mu je odsjekao svih osam glava i repova.  Kod četvrtog je u unutrašnjosti otkrio prekrasan mač koji je nazvao Ame-no Murakamo-no-Tsurugi. Kao znak kajanja je taj mač poklonio boginji sunca Amaterasu. Priča se da je tog dana, kad je bio pobijeđen Yamata no Orochi, rijeka Hi bila crvena od krvi. 

Već stoljećima su ljudi očarani zmajevima koji se pojavljuju u pričama i legendama, u popularnoj kulturi, kao simboli gradova, sportskih klubova, a sada još i na našoj Bunki Black Damascus. Pošto se radi o sudjelovanju dviju država, u kojima je zmaj veličanstveno i mistično biće, tijesno povezano s mitologijom, smo ga, kao simbolički kulturni most između Slovenije i Japana, ugravirali na drvenu sayu (drvena futrola iz oraha za zaštitu noža).

saya Bunka Black Damascus

← Starija objava



Komentiraj

Komentari će prije objave biti pregledani