Takeshi Saji je odrastao u kovačkoj obitelji. Dane je provodio u radionici promatrajući oca i prije njega još djeda kako tvrdim radom od sirove rude stvaraju rukotvorinu – nož. Noću je zajedno sa svojim vršnjacima (budućim kovačima) posjećivao, danas zatvorenu, kovačku školu, pridobivajući teorijsko znanje o kovanju i metalurgiji. Već je u djetinjstvu znao da će jednog dana i on postati kovač. Danas, u osmom desetljeću života, siguran je da se pravilno odlučio.
Takeshi Saji je već treća generacija kovača, rođen je 1948. godine u kraju Takefu, poznatom po 700 godina staroj tradiciji kovanja noževa i samurajskih mačeva - katana. Njegova se radionica nalazi u Takefu Knife Village u Echizenu, gdje kuje noževe zajedno s još dva šegrta. 1992. godine bio je nagrađen, dobio je naziv „Traditional Master Craftsman“ (majstor tradicionalnog obrta).
U vrijeme kad je pao interes za ručno izrađene kovačke proizvode, Saji se posvetio izradi vrhunskih lovačkih noževa koji su se prodavali i u Japanu i u inozemstvu. Ono što je bilo posebno kod njega su drške za lovačke noževe, izrađene, osim od odabranog drveta, i od životinjskih rogova. S vremenom je postao stručnjak za drške zapadnog (yo) tipa u regiji. Svoje je znanje kod njega upotpunio i nadgradio i Yu Kurosaki.
Za kupce je zanimljiv, prije svega, zbog eksperimentiranja s novim oblicima i čelicima, te zbog razvoja originalne tehnologije. Saji se ne boji izazova te najradije upotrebljava i obrađuje vrlo zahtjevne čelike kao što su VG-10, R2, Shirogami, Aogami Super i Rainbow Damascus. Posljednji je čelik prvi razvio – oštrica je izrađena od slojeva nehrđajućeg čelika i izmjenično dodanih slojeva bronce, bakra i mjedi s jedinstvenim suminagashi uzorkom (ili "floating ink“ je izraz za mramorni uzorak koji se je u Japanu prvi put pojavio u 12. stoljeću) zbog kojeg se izdvaja od ostalih noževa, izrađenih od više slojeva čelika.
Saji–san se je uvijek prilagođavao trendovima i potrebama na tržištu. Tako se 2007. godine konačno preusmjerio u izradu ručno izrađenih kuhinjskih noževa koji su postajali sve popularniji. Njegovi su počeci bili ponekad nespretni, a prvi noževi možda malo grublji (posljedica izrađivanja lovačkih noževa). Noževi su bili iznimno lijepi, ali neprikladni za rezanje tankih kriški rajčice. Od tada je kao kovač kuhinjskih noževa vrlo napredovao i s obzirom na broj objava u specijaliziranim revijama te povećanom interesu za njegove noževe, ne izgleda da bi mu moglo ponestati posla.
Link na Limited Edition Saji kolekciju:
